podùčiti pf (Cyrillic spelling поду̀чити)
Infinitive: podučiti | Present verbal adverb: — | Past verbal adverb: podùčīvši | Verbal noun: — | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | podučim | podučiš | poduči | podučimo | podučite | poduče | |
Future | Future I | podučit ću1 podučiću |
podučit ćeš1 podučićeš |
podučit će1 podučiće |
podučit ćemo1 podučićemo |
podučit ćete1 podučićete |
podučit će1 podučiće |
Future II | bȕdēm podučio2 | bȕdēš podučio2 | bȕdē podučio2 | bȕdēmo podučili2 | bȕdēte podučili2 | bȕdū podučili2 | |
Past | Perfect | podučio sam2 | podučio si2 | podučio je2 | podučili smo2 | podučili ste2 | podučili su2 |
Pluperfect3 | bȉo sam podučio2 | bȉo si podučio2 | bȉo je podučio2 | bíli smo podučili2 | bíli ste podučili2 | bíli su podučili2 | |
Aorist | podučih | poduči | poduči | podučismo | podučiste | podučiše | |
Conditional I | podučio bih2 | podučio bi2 | podučio bi2 | podučili bismo2 | podučili biste2 | podučili bi2 | |
Conditional II4 | bȉo bih podučio2 | bȉo bi podučio2 | bȉo bi podučio2 | bíli bismo podučili2 | bíli biste podučili2 | bíli bi podučili2 | |
Imperative | — | poduči | — | podučimo | podučite | — | |
Active past participle | podučio m / podučila f / podučilo n | podučili m / podučile f / podučila n | |||||
Passive past participle | podučen m / podučena f / podučeno n | podučeni m / podučene f / podučena n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4 Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
|